MUZEJSKE ZBIRKE I KNJIŽNICA

Arhivska je zbirka od osnutka Hrvatskoga školskog muzeja 1901. godine, uz muzejske zbirke i knjižnicu, jedna od glavnih sastavnica muzejskoga fundusa. Već je tada jasno određeno da će se u Arhivu prikupljati “razni rukopisi i isprave koje su važne za proučavanje školstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije”. Gradivo je bilo podijeljeno u deset skupina, od kojih je prva bila Rukopisi (djela) pojedinih školskih pisaca ili znamenitijih ličnosti uopće. Među prvima su bili rukopisni prijevodi Felbigerova Kern des Methodenbuches (1777.), Methodus (1797.) Josipa Herovića i Vpelivanye od podvuchanya decze vu skoli (1835.) Ivana Juriševića, polaznika preparandijalnih tečajeva.

Tijekom daljnjih godina postojanja (i opstojanja) jedinoga specijaliziranog muzeja za povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj gradivo za Arhiv gotovo je u cijelosti prikupljeno darovanjima. Od 1960-ih, kada je status Arhivske zbirke usklađen i s arhivskim propisima, prikuplja se samo arhivsko gradivo iz privatnoga vlasništva.

Arhivska zbirka HŠM-a ima oko 150 dužnih metara arhivskoga gradiva nastalog od 18. do 20. stoljeća djelovanjem pravnih osoba (ustanova, udruga, upravnih tijela) i pojedinaca, primarno iz prosvjetne i pedagoške djelatnosti. Gradivo je sređeno u arhivskim fondovima i zbirkama arhivskoga gradiva:
• arhivski fondovi: pravnih osoba (udruga, ustanova), osobni/obiteljski
• zbirke arhivskoga gradiva: Školski zapisnici (protokoli); Imenici i dnevnici rada; Arhivsko gradivo za povijest školstva u Hrvatskoj; Dokumentacija o školama; Zbirka školskih, osobnih dokumenata i rukopisa
• Zbirka preslika i reprodukcija.

Arhivski fondovi hrvatskih učiteljskih udruga i zadruga čine veći dio arhivskih fondova pravnih osoba i primarni su povijesni izvor za istraživanje povijesti organiziranog djelovanja učitelja i profesora u 19. i prvoj polovini 20. stoljeća. Najstariji sačuvani fondovi su oni Učiteljske zadruge, prve učiteljske udruge u Hrvatskoj, osnovane 1865. godine, i Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora (1871.).

Osobni/obiteljski arhivski fondovi sadržavaju arhivsko gradivo nastalo djelovanjem jedne osobe/obitelji. U Arhivskoj zbirci HŠM-a čuvaju se osobni fondovi učitelja, profesora, pedagoga i književnika. Sadržavaju osobne, školske, službene dokumente, rukopise, gradivo nastalo profesionalnom i društvenom djelatnošću, korespondenciju i druge priloge za biobibliografiju. Po vrijednosti i količini rukopisne građe ističu se osobni fondovi Mijata Stojanovića, Davorina Trstenjaka, Milke Pogačić, Saliha Ljubunčića, Stjepana Patakija, Mihajla Ogrizovića, Vladimira Poljaka te književnika Dragojle Jarnević, Mate Lovraka i Grigora Viteza.

Fragmentarno gradivo nastalo životom i djelovanjem jedne osobe čuva se u Zbirci školskih, osobnih dokumenata i rukopisa. U Zbirci se čuvaju učeničke školske svjedodžbe, pohvalnice, knjižice, fakultetski indeksi i diplome te ostali osobni dokumenti i rukopisi. Posebna se pozornost u prikupljanju posvetila svjedodžbama o obrazovanju učiteljica i učitelja.

Zbirka školskih zapisnika (protokola) sadržava 170 rukopisnih knjiga od kraja 18. do početka 20. stoljeća, većim dijelom s prostora Vojne krajine. To su zapisnici školskih naredbi, ispitnih izvješća, počasne i sramotne knjige te deset školskih spomenica. Zbirka imenika i dnevnika rada ima 240 imenika i dnevnika rada osnovnih i srednjih škola, većinom iz Zagreba i okolice, od 1887. do 1950. godine.
Arhivsko gradivo za povijest školstva u Hrvatskoj zbirka je fragmentarnoga arhivskoga gradiva škola i prosvjetnih ustanova te prosvjetnih upravnih tijela i uopće pravnih osoba.

Dokumentacija o školama sadržava anketne upitnike iz školske godine 1939./1940. ankete provedene po osnovnim školama Banovine Hrvatske i anketne upitnike koje je Hrvatski školski muzej uputio školama u Republici Hrvatskoj 1960-ih. Upitnici sadržavaju osnovne obavijesti o radu i stanju škole te njezinoj povijesti. Dokumentacija ima 24 dužna metra gradiva (4016 fascikala).

Tijekom stoljetnoga postojanja Hrvatskoga školskog muzeja i njegove Arhivske zbirke prikupljeno je vrijedno arhivsko gradivo za povijest školstva, obrazovanja, pedagoških znanosti i prosvjete u Hrvatskoj te za interdisciplinarna znanstvena istraživanja.

Kontakt
Sonja Gaćina Škalamera
muzejska savjetnica i arhivistica
sgacina@hsmuzej.hr

Početak prikupljanja i čuvanja fotografske građe vezan je uz sam osnutak Hrvatskoga školskog muzeja. Tragove o tome nalazimo u prvim inventarnim knjigama, odnosno u imovnicima (1901.). I prethodno arhivsko gradivo vezano uz rad Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora (1871.) svjedoči o prikupljanju predmeta za budući muzej.

Putujućih fotografi, domaći i strani, autori su prvih sačuvanih fotografija vezanih uz školstvo. Otvaranjem prvih stalnih fotografskih atelijera u Zagrebu i drugim gradovima (Pommer, Standl, Mosinger, Warga, Weinrich…) fotografiranje postaje sve pristupačnije i učestalije.

Sudjelovanje Hrvatske, odnosno Odjela za bogoštovlje i nastavu, na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine zaslužno je i za nastanak dvaju iznimnih albuma fotografija (Slike iz školskoga života…, Album učeničkih igara…), koji sadržavaju po tridesetak fotografija koje prikazuju rad u zabavištima, pučkim školama, sirotištima, stručnim, učiteljskim školama, potvrđuju brigu o slijepoj, slabovidnoj i gluhonijemoj djeci, razvitku tjelesnoga odgoja…

Veliku vrijednost imaju i fotografije koje svjedoče o osnivanju HŠM-a (njegovu izgledu i prvom postavu), osnivanju prvih učiteljskih udruženja, o istaknutim učiteljima, njihovu stručnom usavršavanju, izgradnji odnosno izgledu mnogih škola.

Među muzejskim fotografijama 20. stoljeća raspon je od onih koje imaju umjetničku vrijednost (Kulčar, Miffek, Mjeda, drugi profesionalni fotografski studiji) do amaterskih fotografija slabije kvalitete, ali velike dokumentarne vrijednosti. Karakteristična su fotografiranja učenika (razreda) s učiteljima, obično krajem školske godine, u posebnim prigodama (prva pričest, maturalna zabava, primanje u pionirsku organizaciju…). Važne su i fotografije koje svjedoče o ratnim stradanjima školskih objekata u Drugom svjetskom ratu, u Domovinskom ratu, ali i o stradanjima djece.

Fotografije odnosno albumi najčešće su u Muzej pristigli kao dar učitelja ili negdašnjih učenika pojedinih škola, a često su dijelom ostavština koje se sastoje i od druge vrste građe (svjedodžbi, udžbenika, predmeta…).

Oko 12 000 fotografija tematski je razvrstano u nekoliko cjelina: sustav odgoja i obrazovanja (prema lokalitetu), ličnosti, prosvjetne i druge ustanove, organizacije i udruženja… i koriste ih brojni istraživači povijesti svojih škola, osobito o važnim obljetnicama.

Kontakt
Anita Zlomislić
ravnateljica
hsm@hsmuzej.hr

Zbirka igračaka najmlađa je zbirka Hrvatskoga školskog muzeja. Osnovana je 2018. godine uoči velike muzejske akcije prikupljanja građe Slatko sjećanje na djetinjstvo i pripremâ za izložbu Stoljeće djeteta u Hrvatskoj – djetinjstvo i školovanje u 20. stoljeću. Akcija i izložba realizirane su u 2019. godini. Tom je prigodom u novoosnovanu Zbirku igračaka prikupljeno oko 500 predmeta, među kojima su i vrijedne igračke domaćih proizvođača kao što su Tvornica igračaka Biserka iz Zagreba, Jugoplastika iz Splita, 25. maj iz Labina, zatim Mehanotehnika Izola iz Slovenije te igračke proizvedene u ostalim zemljama u okruženju. Prema vrsti građe u Zbirci se nalaze lutke, plišane, drvene i gumene igračke, društvene igre, razna vozila (automobili, kamioni, vlakovi, avioni…) te druge tradicionalne i različite igračke kojima su se igrala djeca od kraja 19. stoljeća do današnjih dana.

Vrijednu podskupinu čine lutke raznih veličina, boja i materijala poput popularnih Barbie lutki iz 60-ih godina 20. stoljeća pa sve do danas, prepoznatljivih velikih talijanskih lutki koje su krasile vitrine dnevnih boravka i spavaćih soba 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća, a tu su i suvenirske i unikatne ručno izrađene lutke te svevremenske prepoznatljive gumene i plastične lutke domaćih tvornica igračaka, koje su i bile najdostupnije.

U Zbirci se čuvaju razne sitne drvene igračke kao što su drveni namještaj, posuđe ili kocke za slaganje, zatim mali dječji strojevi poput šivaće mašine, pegle, perilice rublja, hladnjaka, pećnice i sl. Vrlo zanimljive su i društvene igre – različite inačice poznatih igara Čovječe, ne ljuti se, Lotto ili Domino (prvi primjerci iz 30-ih godina 20. stoljeća), zatim različite serije i kompleti Lego kocki, ali i igre koje su danas pomalo zaboravljene poput Mlina, Potapanja brodova, Halme ili dobrog starog pikulanja.

Osim sentimentalne vrijednosti koje predmeti u Zbirci igračaka imaju ne samo za bivše vlasnike nego i za one kojima su takve ili slične igračke bile dio djetinjstva, sve je važnija njihova dokumentarna i povijesna vrijednost kao izvora za interdisciplinarno proučavanje djetinjstva, odrastanja i kulture života. Građa se kontinuirano prikuplja – pretežito donacijama i manjim dijelom otkupom.

Kontakt
Sanja Nekić,
viša kustosica i arhivistica
snekic@hsmuzej.hr

Zbirka nastavnih sredstava i pomagala je heterogena zbirka s više od 5000 muzejskih predmeta koji datiraju od kraja 17. stoljeća do danas te pružaju uvid u različite oblike didaktičke transformacije, materijale, tehnike izrade i funkciju u nastavnom procesu. Od 1871. godine, kada je održana prva izložba učila u Zagrebu, prikupljaju se nastavna sredstva i pomagala korištena u nastavi osnovnih i srednjih škola iz svih područja današnje Hrvatske. Najveći dio građe jest s kraja je 19. i iz prve polovine 20. stoljeća.

Obuhvaćena su sredstva i pomagala iz svih nastavnih predmeta, a najstarija su vezana za nastavu zemljopisa – zemljopisne karte, globusi, zidne table i litografije.

U Zbirci nastavnih sredstava i pomagala čuva se učenički pribor (ravnala, šestari, pernice, pera), anatomski modeli tijela (za nastavni predmet zdravoslovje), životinjski preparati (za prirodopis, prirodoslovlje), globusi i modeli ljudskih rasa (korišteni u nastavi zemljopisa i znanosti o čovjeku), a najviše je zidnih tabli. Zidne su table svojom mogućnošću prikazivanja širokoga spektra sadržaja korištene za gotovo sve nastavne predmete. Bile su svojevrstan multimedij nastave krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Zbirka čuva i oko 300 pisanki, nekoliko školskih ploča, audio-vizualne materijale za rad, dijafilmove, element filmove, pomagala za nastavu fizike i kemije, fotografije koje su se koristile na nastavi iz mnogih predmeta, vježbenice, slovarice i slično.

Predmete Zbirke nastavnih sredstava i pomagala Hrvatski školski muzej kontinuirano izlaže u stalnom postavu te na povremenim izložbama.

Kontakt
Kristina Gverić
viša kustosica i muzejska pedagoginja
kgveric@hsmuzej.hr

Zbirka propisa i službenih publikacija u odgoju i obrazovanju pruža sustavan legislativni okvir hrvatskoga školstva od 18. do 21. stoljeća. Uz školske zakone obuhvaća naredbe, propise i upute nadležnih upravnih tijela, nastavne planove i programe te disciplinarne propise za osnovne i srednje škole, statute i pravila rada prosvjetnih ustanova i društava. Zbirka ima oko 800 jedinica građe – od prosvjetiteljskih školskih zakona Habsburške Monarhije, kao što su Allgemeine Schulordnung (1774.) ili Ratio educationis (1777. i 1807.), preko nacrta i službenih izdanja hrvatskih školskih zakona iz 19. stoljeća do zakona o školstvu iz 20. stoljeća. Najviše se jedinica odnosi na hrvatsko školstvo, no Zbirka obuhvaća i publikacije na njemačkom, češkom, ruskom, srpskom, francuskom i latinskom jeziku.

Zbirka propisa i službenih publikacija u odgoju i obrazovanju vrijedan je informacijski potencijal za istraživanje razvoja hrvatskoga školskog sustava, odgoja i obrazovanja u školi, razvoja pojedinih školskih predmeta te stručnoga i staleškoga djelovanja učitelja i profesora.

Kontakt
Štefka Batinić,
knjižničarska savjetnica i kustosica
sbatinic@hsmuzej.hr

Zbirka radova učenika i nastavnika proizašla je iz prve muzejske zbirke Hrvatskoga školskog muzeja Zbirke nastavih sredstava i školske opreme. Kao samostalna izdvojena je godine 2011. izmjenama Statuta Muzeja. Izdanje „Darovi Hrvatskom školskom muzeju“ svjedoči da se građa Zbirke prikupljala i u prvim godinama postojanja Muzeja. Među najstarijim radovima koji se čuvaju u Zbirci topografske su karte koje su izrađivali učenici u Slunju 1820-ih. Iz toga vremena datiraju i pokusna pisma krasopisa učenika.

Veći dio Zbirke čine odabrani likovni radovi učenika. Najstariji sačuvani radovi s početka su 19. stoljeća, a zahvaljujući kontinuiranom rastu Zbirke do današnjih dana, osobito kada je riječ o likovnim radovima, može se dijakronijski pratiti razvoj likovne kulture u školama od početka 19. stoljeća do danas.

Zbirka danas broji preko 11 000 muzejskih predmeta. Heterogena je, slojevita i sadrži mnoštvo različitih predmeta, od ispunjenih stranica herbarija, estetski besprijekornih krasnopisanki, bilježnica, zadaćnica, emocijama ispunjenih spomenara, predmeta nastalih na nastavnim predmetima muški i ženski ručni rad, uzornika, vezova, čipke, predmeta iz košaraških škola, urararskih škola, obrtnih škola i ostalog.

Jedna od najreprezentativnijih cjelina Zbirke, koja se u gotovo autentičnom obliku zadržala od osnutka Muzeja do danas, jest Pariška soba – studijski kabinet koji su izradili učenici Kraljevske muške obrtne škole u Zagrebu prema nacrtima Hermana Bolléa za Svjetsku izložbu u Parizu održanu 1900. godine. Ondje je Kraljevina Hrvatska i Slavonija dobila najviše priznanje (Grand Prix) za izložbu školstva u skupini Uzgoj i nastava.

Kontakt
Kristina Gverić,
viša kustosica i muzejska pedagoginja
kgveric@hsmuzej.hr

Zbirka razglednica i slikovnog tiska bila je sastavnim dijelom Zbirke izvornih fotografija sve do 2011. godine. Broj razglednica unutar nje znatnije se povećava nakon otvorenja stalnoga postava (2000.), kada je široj javnosti detaljnije predstavljena djelatnost Muzeja i kada Muzej dobiva sve više ponuda za darovanje i otkup građe, među ostalim i razglednica.

Zbog specijaliziranosti naše ustanove najviše nas zanimaju motivi vezani (uže ili šire) uz školstvo. U najvećem broju zastupljene su razglednice s motivom školskih zgrada, učitelja i učenika, nastave, događanja, učiteljskih udruga… Razglednice u Zbirci datiraju od druge polovine 19. stoljeća do suvremenih dana. Svakako su najzanimljivije one najstarije, primjerice iz Brinja, Požege, Ogulina, Sušaka, Karlovca, Petrinje, Zagreba, Gospića, Marije Bistrice, Đakova…

Od sadašnjih oko 1600 razglednica njih oko 60 % prikazuju školske zgrade, zasebno ili uz druge prizore mjesta. Držimo da je za sada najstarija ona iz Brinja u litografskoj tehnici, poslana 1893. godine, na kojoj je od četiri prikazana motiva jedan zgrada pučke škole.

Važne su i razglednice kojima su motiv portreti učitelja, pisaca ili poznatih osoba. One su često reprodukcije slika poznatih hrvatskih umjetnika. Posebno mjesto imaju razglednice s motivom zgrade Hrvatskoga učiteljskog doma, u kojoj je Muzej danas smješten.

Autori starih razglednica poznati su fotografi i litografi, koji su ujedno i nakladnici, primjerice: Weiss & Dreykurs, Griesbach i Knaus, Svjetlotiskarski zavod R. Mosinger, I. Reich.

U Zbirci su zastupljene i razglednice “zlatnoga doba”, odnosno početka 20. stoljeća, kada ih svijetom putuje na milijune, različitih su tehnika i motiva, prikazuju gradove, djela likovnih umjetnika, portrete. Nerijetko se i obiteljske fotografije šalju kao razglednice.

Dio razglednica Hrvatskoga školskog muzeja neispisan je, a one ispisane rukom pošiljatelja često sadržavaju dodatne zanimljivosti: ili ih je pisala neka istaknuta, poznata osoba (prosvjetni, kulturni djelatnici…) ili su adresirane na neke od takvih osoba.

Kontakt
Anita Zlomislić
ravnateljica
hsm@hsmuzej.hr

Zbirka školske opreme i predmeta kao samostalna muzejska zbirka postoji od 2011. godine. Obuhvaća više od 1500 predmeta nastalih od kraja 18. do početka 21. stoljeća. Riječ je o školskom pokućstvu (klupe, stolci, katedre, ormari), školskim zvonima, zastavama, školskim torbama, pečatnjacima starih škola, prosvjetnih i pedagoških udruga, školskim odličjima i medaljama, odorama, značkama, osobnim predmetima učitelja i drugim predmetima koji svjedoče o školskom životu u protekla dva stoljeća.

Zbirka je heterogena i zbog različitih vrsta predmeta, njihovih dimenzija te materijala izrade i zbog njihove funkcije. Predmeti su prikupljani donacijama ili otkupima od različitih proizvođača školske opreme, škola i drugih prosvjetnih, pedagoških i kulturnih ustanova i društava te pojedinaca, među kojima su bili istaknuti profesori, pedagozi, učitelji i dječji pisci.

Stoga Zbirka školske opreme i predmeta danas ima povijesno, obrazovno, a dijelom i umjetničko značenje i vrijedan je izvor za proučavanje povijesti školstva, a s obzirom na kontinuirano prikupljanje suvremenih predmeta, dobiva i dokumentarnu funkciju. Usto pruža neizostavan materijal za rekonstrukciju ambijenta karakterističnih učionica pojedinih razdoblja razvoja školstva – od stare učionice 19. stoljeća do primjene prvih računala u obrazovanju i prve kompjutorske učionice u Hrvatskoj.

Kontakt
Sanja Nekić
viša kustosica i arhivistica
snekic@hsmuzej.hr

Zbirka školskih izvješća Hrvatskoga školskog muzeja obuhvaća više od 5000 tiskanih godišnjih izvješća o radu srednjih i osnovnih škola u vremenskom rasponu od 18. do 21. stoljeća. Više od tri četvrtine izvješća odnosi se na škole s područja današnje Republike Hrvatske, a ostatak na škole iz susjednih zemalja.

Standardiziranim godišnjim školskim izvješćima kakva se tiskaju od sredine 19. stoljeća prethodile su informativno skromnije inačice pod različitim nazivima: program javnih ispita, sadržaj školskih predmeta, klasifikacija učenika, popis mladeži, školski program i sl. Od sredine 19. stoljeća do 1918. godine sve su gimnazije, u skladu s čl. 116. Nacrta ustroja gimnazija i realnih škola u Austriji, bile dužne izdavati godišnja izvješća, a izdavale su ih i ostale srednje škole te često i pučke škole na razini općine ili grada. Do pokretanja Nastavnoga vjesnika (1893.), stručnoga časopisa za srednjoškolske profesore, u izvješćima se redovito objavljivala znanstvena ili pedagoška rasprava nekoga od učitelja/profesora. Podaci o radu škole najčešće su obuhvaćali sljedeće kategorije: naučnu osnovu (nastavni plan i program), učiteljski zbor s popisom profesora i predmeta koje su podučavali te sa svim promjenama tijekom školske godine, važnije naredbe i otpise koji su se odnosili na školu, popise tema pismenih zadaća iz hrvatskoga i njemačkoga jezika, ispit zrelosti, stanje knjižnice i školskih zbirki, statističke iskaze o učenicima (brojčano prema dobi, zavičaju, vjeri, staležu roditelja), klasifikaciju učenika prema razredima s grafički istaknutim imenima najuspješnijih te na kraju obavijest za novu školsku godinu. Pojedine su škole izdavale dvije inačice izvješća – skromniju, u broširanom uvezu, i raskošniju, u platnenom uvezu sa zlatotiskom na koricama. Takvi su javni dokumenti o radu škole, osim za službene potrebe, bili namijenjeni učenicima i njihovim roditeljima. Usto su pružali mogućnost usporedbe rada škola. Danas su to vrijedni izvori podataka u istraživanju povijesti pojedinih škola i hrvatskoga školstva općenito te u istraživanju biografija znanstvenika i umjetnika čija se imena mogu naći među tadašnjim gimnazijskim profesorima ili učenicima.

Školska su izvješća, posebno gimnazijska, izlazila gotovo redovito do 1918. godine, a samo mali broj škola izdaje svoja izvješća 1920-ih. Tek je 1930., nakon donošenja Zakona o srednjim školama (1929.), u Prosvetnom glasniku objavljen novi pravilnik o tiskanju godišnjih školskih izvješća. Tijekom druge polovine 20. stoljeća neke srednje škole nastavljaju objavljivati svoja godišnja izvješća, a od 1990-ih njihov broj raste. Moderni školski ljetopisi nemaju propisanu strukturu, ali su zadržali neke elemente iz starih školskih izvješća.

Zbirka učeničkih i školskih listova izdvaja se kao zasebna posljednjih tridesetak godina. Građa se prikuplja najvećim dijelom darom škola (koje su ujedno i nakladnici listova) ili pojedinaca, rjeđe otkupom. Učenički i školski listovi izvrstan su medij za predstavljanje aktivnosti same škole (ili razreda) iz vizure učenika (pod vodstvom mentora). Njima se predstavljaju literarni, likovni i novinarski radovi učenika i prikazuju događanja unutar škole, ona koja škole organiziraju ili u kojima škola sudjeluje. Iz njih se izvrsno mogu iščitati pogledi i stavovi učenika o pojedinim aktualnim ili “mikro” temama (onome što se događa ili planira u njihovoj školi ili zajednici).

Hrvatski školski muzej tradicionalno je domaćin izložbe školskih listova osnovnih i srednjih škola Grada Zagreba koja se odvija u sklopu smotre LiDraNo, a izloženi primjerci ostaju pohranjeni u Zbirci nakon izložbe te se tako prikuplja recentna građa. No posljednjih se godina primjećuje znatno smanjenje produkcije školskih listova (vidljivo je to upravo iz izložaba i građe koja ostaje na pohrani u Muzeju). Naime, nakladnici (škole) ne stižu “proizvesti” školske listove na vrijeme za prijavu na LiDraNo.

Zbirka je dobar medij za praćenje razvitka školskoga ili razrednoga lista, i u pogledu tehnike izrade i u pogledu sadržaja – od onih pisanih rukom u jednom primjerku i šapirografiranih do vrlo moderno prelomljenih i oblikovanih listova otisnutih u boji. Nadalje, uz školske spomenice i monografije, iz školskoga se lista može iščitati povijest škole, ali i kontekst društvenoga trenutka / vremena u kojem škola djeluje.

U stalnom postavu Hrvatskoga školskog muzeja izložen je Đački napredak iz 1907. godine, najstariji list koji se čuva u Zbirci, prihod od prodaje kojega je namijenjen dobrotvornim svrhama. Sadržava pjesme, priče, jedan igrokaz, uglazbljen tekst iz čitanke za IV. razred i zagonetke – sadržajno se dakle “kostur” školskoga lista nije s godinama znatno mijenjao.

Zbirka učeničkih i školskih listova obrađena je računalno i dostupna korisnicima/istraživačima.

Kontakt
Branka Manin
viša kustosica
bmanin@hsmuzej.hr

Udžbenik se smatra osnovnom školskom knjigom u kojoj se znanstveni i stručni sadržaji posreduju na sustavan i didaktički oblikovan način s obzirom na psihofizičku zrelost učenika i zadatke nastavnoga plana i programa na pojedinim razinama obrazovanja.

U Hrvatskom školskom muzeju prepoznata je važnost sustavnoga prikupljanja i obrade udžbenika u okviru posebne muzejske zbirke u kojoj se čuvaju udžbenici svih nastavnih predmeta korišteni u osnovnim i srednjim školama na prostorima današnje Hrvatske od 18. do 21. stoljeća. Zbirka se popunjava najvećim dijelom darom pojedinaca, nakladnika ili ustanova i manjim dijelom otkupom, a sakupljaju se i recentna izdanja. Dostupna je na uvid svim korisnicima. Građa iz Zbirke omogućava uvid u razvitak didaktičko-metodičkoga oblikovanja udžbenika i priručnika, sadržajne promjene s promjenama nastavnih planova i programa (kurikuluma), nastavne predmete, “liberalizaciju” produkcije i tržišta udžbenika i priručnika i slično. Obrađuje se računalno.

U Zbirci se nalazi više od 10 000 udžbenika i priručnika, od čega je približno 400 jedinica objavljeno prije 1850. godine. Naglasak je na prikupljanju udžbenika koji su važni u kontekstu nacionalnoga kriterija (autor, jezik, mjesto izdanja). Udžbenici su zanimljivi ne samo stoga što se u njima mogu pratiti promjene u nastavnim sadržajima ili metodički pristupi tim sadržajima nego i zato što se u nekima (udžbenici povijesti, hrvatskoga jezika) zrcali i šira društvena slika odnosno ideološki kontekst vremena u kojem su nastali. Obradom se profiliraju svojevrsne podzbirke fonda, naprimjer: početnice, čitanke, školski atlasi ili udžbenici i priručnici za hrvatski jezik, matematiku, povijest, zemljopis. Veličinom fonda te vremenskom i sadržajnom raznovrsnošću građe Zbirka udžbenika i priručnika važno je referentno mjesto za sve zainteresirane korisnike i istraživače problematike udžbenika i priručnika te za istraživače razvoja nastave i sadržaja pojedinih nastavnih predmeta u hrvatskim školama tijekom protekla dva stoljeća.

U stalnom postavu izloženi su udžbenici prema tematskim cjelinama, pružajući presjek prema nastavnim predmetima i kriteriju važnosti. Najvećim su dijelom to izdanja iz 19. i početka 20. stoljeća koja su se rabila na prostoru Habsburške Monarhije, odnosno Austro-Ugarske, objavljena na hrvatskom, latinskom, njemačkom ili mađarskom jeziku. Potrebno je istaknuti dvojezična izdanja početnica (ABC knisicza za potrebnozt narodnih skol, 1779. i Imen knisica za haszen ladanzkih uchilinic Horvatzkoga orszaga, 1823.), početnice za područje Vojne granice i opismenjavanje odraslih. Izložene čitanke bile su osnovom za obuku u čitanju, potpomagale su ostale grane jezične obuke, ali su služile i u stvarnoj obuci (znanja iz povijesti, zemljopisa i prirodoznanstva), dakle možemo reći da su bile enciklopedijskoga tipa (male realne enciklopedije koje sadržavaju tekstove o astronomiji, prirodi, čovječjem tijelu i slično). Slijede udžbenici gramatike, udžbenici za gimnazije i nastavne predmete matematiku, vjeronauk, stvarnu obuku, fiziku i kemiju te povijest i geografiju. Presjek izloženih udžbenika, uz ostala učila i pomagala, pokazuje uvažavanje pedagoškoga načela zornosti u školi 19. stoljeća.

Kontakt
Branka Manin
viša kustosica
bmanin@hsmuzej.hr

Pedagošku knjižnicu Davorina Trstenjaka osnovala je 1877. godine strukovna učiteljska udruga – Hrvatski pedagoško-književni zbor (HPKZ) – koja će 24 godine poslije (1901.) osnovati i Hrvatski školski muzej. Knjige su se prikupljale od samoga osnutka HPKZ-a (1871.), pa je Knjižnica u trenutku otvaranja imala oko 1000 naslova. Otvaranjem Muzeja “odmah se je uvidjelo, da k muzeju pripada i knjižnica, pak je upravni odbor odredio, da se knjižnica Hrv. pedagoško-književnoga zbora iz svoje dosadašnje sobe prenese u školski muzej i da uopće bude sastavni dio toga muzeja”, zapisano je u prvom katalogu Muzeja iz 1902. godine. Knjižnica je tada, nakon revizije i otpisa knjiga za koje je ustanovljeno da ne spadaju u pedagošku knjižnicu, imala 1824 naslova, odnosno 3071 svezak. Iako od 1901. godine u sastavu Muzeja, Knjižnica je tek od 1967. pod njegovom upravom, a od 1986. u njegovu vlasništvu. Od 1948. nosi ime istaknutoga učitelja, pedagoškoga i dječjega pisca Davorina Trstenjaka.

Knjižnični se fond nabavljao najvećim dijelom darovima književnih i znanstvenih društava i institucija te istaknutih hrvatskih učitelja, a znatnu je potporu u prvim desetljećima davala i Zemaljska vlada, Odjel za bogoštovlje i nastavu (tzv. obavezni primjerak). Danas se financira sredstvima Grada Zagreba, osnivača i primarnoga financijera Muzeja.

Unatoč vrijednom i bogatom fondu, Knjižnica je u svojoj dugoj povijesti nekoliko puta zatvarana ili je radila u iznimno teškim uvjetima. Uz knjige s područja školstva i pedagogije, ima i vrijednu građu iz nacionalne povijesti, dječje književnosti (do 1945.) i odgojnih znanosti. Najstarija je knjiga De rerum inventoribus iz 1590. godine engleskoga literata i povjesničara Polidora Vergilija. Na hrvatskom je jeziku najstarija knjiga iz 1728. godine – Usdasi Mandaljene pokornize Ignjata Đurđevića, izdana u Veneciji, a najstarija knjiga izdana u Zagrebu Gazophylacium Ivana Belostenca iz 1740. godine. Knjižnični je fond bio osnovom za stvaranje zasebnih muzejskih zbirki – Zbirke udžbenika i priručnika, Zbirke školskih izvješća i Zbirke propisa i službenih publikacija u odgoju i obrazovanju.

Građa se koristi u čitaonici, gdje je korisnicima na raspolaganju referentna zbirka (rječnici, enciklopedije, leksikoni) kao i tekuća stručna periodika. Pedagoška knjižnica Davorina Trstenjaka nadilazi okvire muzejske knjižnice u smislu informacijske potpore u stručnom i znanstvenom radu stručnih djelatnika. Ona je danas nezaobilazno mjesto istraživačima povijesti hrvatskoga školstva i pedagogije te općenito hrvatske kulturne povijesti.

Kontakt
Štefka Batinić
knjižničarska savjetnica i kustosica
sbatinic@hsmuzej.hr