VIRTUALNE IZLOŽBE I ZBIRKE

Imena ulica nekog grada govore, među ostalim, o njegovoj prošlosti kao i o njegovoj sadašnjosti. U Zagrebu ima oko 5500 ulica i ostalih imenovanih javnih površina. Mnoge su nazvane po geografskim imenima i povijesnim nazivima pojedinih njegovih dijelova. No najviše zanimanja, katkad i prijepora, izazivaju imena ulica nazvanih po povijesnim ličnostima iz različitih područja djelovanja – kulture, znanosti, politike i sl.

Zanimalo nas je koliko je zagrebačkih ulica nazvano po imenima učiteljica i učitelja. Učiteljska se zajednica u Zagrebu tijekom druge polovine 19. i početkom 20. stoljeća afirmira kao relevantan čimbenik prosvjetnog i kulturnog života. Zaslugom učiteljskih udruga izgrađene su tri donjogradske zgrade – 1889. Hrvatski učiteljski dom, sjedište Hrvatskoga školskog muzeja, 1899. Hrvatski učiteljski konvikt (danas: Učenički dom u Klaićevoj ulici) i 1912. Dječji dom (danas: Psihijatrijska bolnica za djecu i mlade u Kukuljevićevoj 11).

U prvoj fazi ovog malog projekta izdvojili smo deset učitelja i dvije učiteljice po kojima su nazvane zagrebačke ulice, a to su: Sigismund Čajkovac, Skender Fabković, Ivan Filipović, Tomislav Ivkanec, Marija Jambrišak, Josip Kirin, Milan Lang, Mato Lovrak, Ljudevit Modec, Stjepan Širola, Davorin Trstenjak i Jagoda Truhelka. Iako su neki od njih poznatiji po svom književnom radu (na primjer Lovrak i Truhelka), svi oni su svoj radni vijek proveli u prosvjeti. Ulice s njihovim imenima locirane su na interaktivnoj karti grada s dostupnom kratkom biografijom i fotografijom uz svako ime.

U nastavku projekta na isti će se način locirati zagrebačke ulice koje nose imena fikcijskih učiteljica Šenoine Branke i Đurđice Agićeve te učitelja koji su se afirmirali na drugim poljima – na primjer književnom – kao što su: Dragojla Jarnević, Janko Leskovar, Dinko Šimunović i Vjenceslav Novak.

Štefka Batinić
Hrvatski školski muzej

Sačuvana odličja iz 19. stoljeća pristizala su u Muzej već na samom začetku ideje o njegovu osnivanju te posebno krajem toga stoljeća, a bile su poklon prije svega tadašnje Zemaljske vlade, Odjela za bogoštovlje i nastavu, ili Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora. Odličja su razvrstana u dvije kategorije: učenička odličja i ostala odličja.

Sačuvanih učeničkih odličja nastalih prije 20. stoljeća vrlo je malo, i ono što se čuva u Hrvatskom školskom muzeju vrlo je rijedak i vrijedan artefakt pomoću kojega možemo sagledati i širi kontekst povijesti hrvatskoga školstva. Još početkom 20. stoljeća Antun Cuvaj u svojoj Povijesti školstva u 12 svezaka zapisao je: Učeničke kolajne. Ovima gotovo da danas nema više traga; one su tečevina prošlosti, koja se s vremenom izrodila u srebrnjake, nagrade, knjige… Kulturna povijest ih ne spominje ma da su vrijedni i vjerni svjedoci prošlosti, koji nam dokazuju kako se je u ono doba shvatao pojam škole, učitelja, pedagogije, marljivosti (Cuvaj, 1910, sv. I, 199-200).

Vrijedne su i medalje Prve (1871.), Druge (1874.) i Treće (1878.) opće hrvatske učiteljske skupštine, pristigle u Muzej donacijama pedagoga i učitelja koji su sudjelovali na skupštinama.

Zbirka sadržava i medalje koje su dodjeljivane za izlaganje, sudjelovanje ili zasluge na gospodarskim i drugim izložbama. Najstarija je medalja iz 1864. godine povodom Dalmatinsko-hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu. U Zbirci se čuvaju i medalje sa svjetskih gospodarskih izložbi održanih u Beču (1873.) i Parizu (1900.) te medalje s Milenijske izložbe u Budimpešti (1896.). Posebno su vrijedne medalje sa Svjetske gospodarske izložbe u Parizu iz 1900., dodijeljene tadašnjoj Zemaljskoj vladi, Odjelu za bogoštovlje i nastavu, te učiteljima Ivanu Brixyju i Stjepanu Basaričeku za zasluge i suradnju na izložbi.

Odličja iz 20. stoljeća u Zbirci školske opreme i predmeta raznolika su: od civilnih medalja Austro-Ugarske Monarhije zaslužnim i istaknutim pojedincima, ordena, medalja i plaketa najviše državne razine za doprinos u kulturi i prosvjeti te životne zasluge, do odličja dodjeljivanih povodom raznih obljetnica, događanja i sl.

Autorica izložbe i stručne koncepcije: Sanja Nekić

Zbirke igračaka Hrvatskog školskog muzeja nastala je kao rezultat prikupljanja i prijeko potrebne zaštite te vrste kulturne baštine, sukladno povijesnim paradigmama proučavanja povijesti svakodnevice pa tako i povijesti dječje svakodnevice, odrastanja i djetinjstva.

Najstarije igračke stigle su u Muzej još za prvi stalni postav 1901. godine i bile su smještene u Zbirki nastavnih sredstava i školske opreme i nastavile su se prikupljati tijekom više od 120 godina postojanja Hrvatskoga školskog muzeja. Tako je skupljeno i sačuvano više od 1000 dječjih igračaka i igara u kojima se ogleda raznolikost i bogatstvo dječjega svijeta igara. Sakupljene i sačuvane su raznolike tradicionalne i suvremene igračke i igre iz razdoblja od kraja 19. stoljeća do današnjih dana. Prema vrsti i namjeni to su: plišane i mekane igračke, lutke, kostimi i odjevni premeti, namještaj i pribor za igru, konstruktivne i didaktičke igračke, društvene igračke, mehaničke, optičke i papirnate igračke, vozila, figure, glazbala i dr. Zasebnu grupu čine audiovizualne igre/zapisi i elektroničke igre, koje su od druge polovine 20. stoljeća postale neodvojiv dio svakodnevice djece, ali i odraslih. Pitanje je koliko možemo baštiniti bezbroj elektroničkih igra, ali svakako je potrebno pohraniti ogledne i najpopularnije primjerke.

Važno je istaknuti da su najvećim dijelom sačuvane igračke nekadašnjih domaćih proizvođača: Tvornice igračaka Biserka iz Zagreba, Jugoplastike iz Splita, Tila – 25. maj iz Labina, igračke i igre zemalja u okruženju poput Mehanotehnike iz Izole u Sloveniji, ali i one inozemnih proizvođača.

Za razliku od prvotno pojedinačnih nabava, sabiranje igračaka i igara u Muzeju se u novije vrijeme intenzivira uglavnom donacijama privatnih osoba i manjih dijelim otkupom te se Zbirka konstantno povećava i razvija. Zamjetan je interes javnosti i spremnost za darivanje sentimentalno važnih osobnih premeta – igračaka iz razdoblja odrastanja i djetinjstva.

Autorica izložbe i stručne koncepcije: Sanja Nekić

Hrvatski školski muzej slavi 120 godina svog postojanja. U proteklih 120 godina Muzej je svojim djelovanjem dotaknuo gotovo sve sfere školstva i pedagogije u Hrvatskoj. Kao jedini školski muzej u Hrvatskoj baštinimo neprocjenjivu građu našeg školstva. Osim građe, muzej sad baštini i bogato djelovanje tijekom svih tih godina koje su iza nas.
Godine 1991. dok je u Hrvatskoj trajao Domovinski rat, jedan dječak po imenu Vanja ostavio je iza sebe svoje roditelje, oštećeni dom i svoju Osnovnu školu Švarča u Karlovcu te sigurnost pronašao u Kutini. Od studenog godine 1991. pohađao je Osnovnu školu Mate Lovraka te je pod vodstvom svoje, za njega nove, učiteljice Lidije napravio rad simboličnog naziva „Poslije bombardiranja“. Upravo taj rad pronašao je svoj put prema Hrvatskom školskom muzeju gdje je danas trajno sačuvan. Vanja je u međuvremenu postao doktor znanosti, a bio je i suradnik našeg muzeja.
Autorice izložbe i stručne koncepcije: Ivana Dumbović Žužić i Kristina Gverić

Izložbom Biseri Školskog – 120 godina Hrvatskoga školskog muzeja predstavljamo mali izbor iz bogatoga fundusa Muzeja koji obuhvaća oko 90 000 jedinica građe raspoređenih u 12 muzejskih zbirki. Želimo podsjetiti na važnost čuvanja školske i povijesno-pedagoške baštine i na njezine potencijale na području istraživanja i prezentacije hrvatske kulture u najširem smislu.
Hrvatski školski muzej otvoren je 19. kolovoza 1901. povodom 30. obljetnice Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora, učiteljske udruge koja je od svojega osnutka 1871. prikupljala građu za budući školski muzej i koja je, zajedno s ostalim učiteljskim udrugama, zaslužna za izgradnju Hrvatskoga učiteljskog doma (1889.), u kojem se Muzej nalazi od početka rada. Uoči svojega 120. rođendana Muzej je morao zatvoriti vrata posjetiteljima uslijed posljedica potresā u 2020. godini. U suradnji s drugim muzejima i kulturnim ustanovama, online i posebnim projektima nastavljamo svoj rad i komunikaciju s posjetiteljima.
Projekt osmislila i vodila: Marijana Bračić